Medijsko prosvjetiteljstvo

Photo of author
Podijeli na:

Svaki pokušaj utjecaja mislećih ljudi na društva zaustavlja se pred zaštitarima medijskih korporacija, zidovima medijskih kuća, medijskom nezainteresiranošću za ono što ne donosi profit i pred novinarima koji polako izumiru pred najezdom PR skakavaca. (Isprika skakavcima.)

Činjenica je to koja skreće pozornost od pitanja Istine kao takve, supstancijalnih stvari na koje smo upućeni – prema obliku i mogućnosti prenošenja istina do kojih se uspnemo. Pitanje medija postalo je ključno pitanje Istine kao takve. To istovremeno znači da je to pitanje nekada u prošlosti nepravedno ispušteno, a sama ta činjenica upućuje na nužnost preispitivanja povijesti mišljenja, filozofije kao takve i njezinih rezultata kroz povijest.

Pojam istine (neskrivenosti) skriva u sebi medij koji je donosi na svijet. Koliko god ta istina bila zaobilažena, suvremeno doba masovnih medija jasno daje do znanja da ispuštanje medijske dimenzije istine vodi eutanaziranju cjelokupnog humanističkog horizonta. Tehno-znanstvenom svijetu naime savršeno odgovara svođenje propitivanja istine na razinu zaboravljenih odmetnutih heretičkih pojedinaca u zabačenim dijelovima svijeta koji svojim postojanjem samo dokazuju egzotičnost pojma istine.

U knjizi Mediji, od zavođenja do manipuliranja jednom slikom skrenuo sam pozornost na paradoks odnosa istine i suvremenih medija. Riječ je o Sokratovoj metodi dijaloga s građanima Atene. Sokrat je, kao što je poznato, volio ići od jednog do drugog Atenjanina i razuvjeravati ih u samouvjerenost o njihovom vlastitom znanju. A bila su to vremena kada su se i zablude uglavnom pronosile usmeno. Danas su na djelu strojevi za globalno umnažanje laži…

U vrijeme današnjih digitalnih i mobilnih medija, u kojemu laž dominira – svim Sokratima svijeta trebala bi stoljeća komuniciranja s pojedincima da se isprave greške koje se u medijskim laboratorijima svakodnevno proizvode.

Utoliko je neophodno reći: Ideja čezne za sviješću o svojoj medijskoj dimenziji. Bez nje ona je osuđena na ekskluzivnost malih zatvorenih grupa začuđenih što njihove ideje nemaju društvenu relevantnost kakvu zaslužuju.

Prosvjetiteljstvo se u svom hodu suprotstavilo tradicionalnim autoritetima crkve, odnosno božjim objavama kao kriterijima istine. Razum je postao kriterij prosuđivanja ispravnosti ljudskih odluka, ljudske moralnosti, mišljenja i djelovanja. Ne treba međutim zaboraviti da je zamah prosvjetiteljstva bio moguć zbog snaženja medija tiska koji je nudio tiskanje rječnika, enciklopedija i svih ostalih svjetovnih oblika komuniciranja riječi. I to na narodnim jezicima. Vremena Istine objava i crkvenih prijenosnika znanja polako su ali sigurno prolazila.

Sve kritike prosvjetiteljstva i moderne išle su u smjeru davanja prevelike važnosti razumu (koji je ljudsku vrstu odveo u dva svjetska rata), odnosno na razumska opravdanja kolonijalnih osvajanja i bogaćenja na račun novoosvojenih teritorija i naroda. Otuda nije čudno što su danas vrlo snažna zagovaranja tradicionalnoga (mišljenog kao jedinstvo religijskih, filozofijskih i umjetničkih nastojanja povratka vertikali vjere u jedinstvenost Jednog kao izvora i mjere za sve ljudsko).

Suvremenim očima gledano, grijeh prosvjetiteljstva bio je u nekritičkom prihvaćanju snage tiskane riječi kao medija širenja istine. Neće naime puno vremena proći, a velika književna imena počet će upozoravati na medij novina kao na siguran put u propast ljudskoga.

Danas je jasno da Golijat masmedijskog posredovanja rađa strah u svakoj osobi koja doživi njegov bijes. Ostalima je jasno da taj Novi Golijat predstavlja svojevrsni duh zla koji je došao u ruke Aladinovih protivnika. Temeljno je pitanje koju i kakvu bi to praćku intelektualni David danas morao koristiti da porazi neprikosnovenost utjecaja suvremenih globalnih medija.

U tom kontekstu treba samo pripomenuti kako je traganje za ‘revolucionarnim subjektom’ definitivno završilo nastojanjima da se pronađu kanali komuniciranja, taktike i strategije koje bi omogućile čovjeku primjerenu komunikaciju. Pitanje medija temeljno je pitanje revolucije.

U nekoliko sam navrata govorio i pisao o potrebi medijskog prosvjetiteljstva. Riječ je o skretanju pozornosti na nužnost okupljanja filozofijske, kritičke, umjetničke pa i teološke svijesti oko problema nužnosti bitnih promjena u sustavima medijskog posredovanja. Kritički i duboko treba zaroniti u taktike, strategije, financiranja, zavođenja i manipuliranja masmedija. Horizont je to koji će odlučiti o sudbini čovječanstva.

Svaka ideja prenosi se nekim medijem. Svaka je ideja medijski oblikovana ideja. Svaka ideja odgovara mediju koji je u njezino vrijeme dominantan. Za vremena mobilne komunikacije potrebne su ideje humanizma, slobode, morala… koje će u sebi sabirati bogatstvo tih ideja iz vremena usmenosti pisanih i tiskanih medija, ali koje će biti oblikovane i koordinirane na način koji odgovara suvremenosti.

S nadom moramo gledati u mogućnost da će svijest o medijskim posredovanjima znanja doprijeti do znanstvenika i filozofa koji su danas uglavnom tipografskog karaktera.

© Sead Alić, Baščovjek.hr, 30. svibnja 2022.

Komentiraj

Pridružite nam se!

POZIVAMO VAS da se kao suradnici pridružite poticanju općeljudskih vrijednosti u stvarnom životu!

Humanizam inicijativa okuplja kvalitetne ljude s plemenitim ciljevima i idealima odlučne da pokrenu bolje društvo!

Svi koji u bilo kojem obliku surađuju – podržavatelji su i pridruženi su Humanizam inicijativi.

    Naši Partneri