O današnjim izazovima za mlade govori ravnateljica Osnovne škole kralja Tomislava u Zagrebu, Maja Car, pedagoginja s 25 godina iskustva rada u školi, koja je svojim djelovanjem usmjerena tome da mladi ostvare vrijedne potencijale i kvalitetu života u zajednici.
S obzirom da radite direktno s mladima, što je trenutno kod njih značajno?
– Naši su mladi sada izloženi jako velikim izazovima, puno više nego generacije pa čak i prije pet godina. Jedan od razloga je i situacija s pandemijom.
Kakva je u društvenom kontekstu situacija s usamljenosti, apatijom kod mladih? Prema UNICEF-u u Europi je između desete i devetnaeste godine 16,3 posto mentalnih poremećaja.
– Ono što se sigurno danas vidi kao problem je da su socijalne vještine mladima izuzetno u padu u odnosu na generacije prije. I emocionalno su drugačije izloženi, prisutna je usmjerenost na virtualni život, razvijaju depresije ili anksioznosti. To je i u našoj školi vidljivo u većem postotku. Povećano je i autodestruktivno ponašanje djece, što je ranije bilo puno rjeđe, i dobna skupina se spustila na 4., 5. razred, a to je zabrinjavajuće i mislim da je rezultat svega ovoga što nam se u zadnje vrijeme dogodilo i svim tim pritiscima.
Kako škole njeguju odgojni dio, socijalizaciju, samospoznaju vrijednosti?
– Ono najvrijednije u radionicama je da djeca shvate da svi u društvu trebamo biti usmjereni jedni na druge, imati kvalitetno razvijene socijalne vještine i poštovati se. Učitelji i stručni suradnici kroz međupredmetne teme rade na razvoju općeljudskih vrijednosti i kompetencija za život u 21. stoljeću. Kod nas stručne suradnice pokrivaju puno veći broj od svojih mogućnosti, i mi već skoro 15 godina tražimo zapošljavanje psihologa. Ako pomognemo nekom djetetu, roditelju, obitelji, ako nekoga zaštitimo ili usmjerimo na pravi put, to je onda najveća plaća i to je humanost na djelu.
Kako ste Vi radeći u školi svih tih godina pridonijeli širenju humanosti?
– Najduže sam bila pedagog i na taj način djelovala; radili smo kako reagirati u raznim situacijama, prolazili smo ovisnosti, kako učiti, kako se snalaziti, određivati ciljeve, što su bitne stvari i iskreno vjerujem da će djeci ono što su dobili koristiti u životu. Uz to sam i roditeljima pružala podršku.
Nadovezuje se roditelj koji se tu zatekao: „Da, i roditelji su pod utjecajem okoline, medija, i njima bi dobro došle radionice za usmjeravanje djece.“
Portal: U teoriji učenici znaju što je ispravno, no provode li škole dovoljno praktičnog spoznavanja vrijednosti?
– Jako je bitna suradnja škola s lokalnom zajednicom, s udrugama. Problem našeg školstva je, smatram, što je stvarno koncipirano po principu teorijskog usvajanja znanja, a to nije prirodno i dosadno je.
Je li jedan od uzroka neprimjerenog ponašanja i to što je mladima granica prema stvarnom svijetu nedefinirana usred pretrpanosti informacijama?
– Moguće, tako i društvene odnose u stvarnosti ne doživljavaju prirodno. Na prevenciji neprimjerenog ponašanja se u školama puno radi, a ipak, često mi se čini da je to kao kap u moru. Pa i TV-programi, ako ih samo prolistaju u bilo koje doba dana, jako je puno nasilnih sadržaja i mislim da to može neželjeno utjecati na djecu. Zatim primjerice sadržaji koji nude da je prirodno da ljudi izgledaju tako uljepšano, onda mladi koji se tek formiraju misle da tome stvarno treba težiti, a to posljedično otvara i veliki prostor za omalovažavanje.
Roditelj postavlja još jedno pitanje: „A ponašanja gdje mladi od stvarnosti bježe u alkohol i drogu, je li to zato što skupljaju mnoštvo bespotrebnih podataka, smeća, pa „influenceri“, onda nakon što im glava lebdi moraju se suočiti sa stvarnim životom koji ih ne mazi?“
– Tako je. A i škola je danas na puno razina zahtjevnija nego što je bila ranije. Utječe i društvo, naravno i situacija na svjetskoj razini. S druge strane puno ima i neslaganja partnera unutar obitelji gdje zbog različitih pristupa u odgoju te drugih problema dijete traži prostor pa odlazi u neprihvatljivo ponašanje, ovisnosti, ili je previše online a tu je izloženo svakakvim sadržajima.
Koje bi mogle biti implikacije virtualnog provođenja vremena mladih?
– Mobiteli danas imaju stalno dostupan internet po povoljnoj cijeni i mnogo intrigirajućih i zabavnih sadržaja, a problem je što u mozgu dolazi do poticanja hormona sreće i tako djeca imaju stalno potrebu ponovno i ponovno „uživati” u toj aktivnosti i posezati za mobitelom i sadržajem na njemu. Zbog toga se u realnom životu osjećaju prazno jer upravo taj dio uzbuđenja, sreće ili nečeg sličnog tada nije prisutan i stoga ga stalno traže. Mislim da je to najveći problem i tako se gubi puno u stvarnom životu.
Kakvom životu mladih, a i društva to može odvesti?
– Društvene mreže mogu mladima rušiti samopoštovanje. Funkcioniranje uživo je iznimno važno da bi naši odnosi bili humani. A kada funkcioniramo online pruža se prilika da ljudi nisu do kraja iskreni, da se iza tog zaslona lažno predstavljaju, a to može biti štetno i opasno (prilika, žrtva).
Čuje li se dovoljno ponude mladima da se uključe u nešto dobro? Možda je rješenje više valjanih sadržaja u javnosti ali na atraktivan način!?
– Dosta je teško to provesti, dat ću Vam primjer. Kao škola mi smo nekoliko godina pokušavali da bilo gdje objave što naši učenici 20 godina posjećuju dom za starije dva puta godišnje i uveseljavaju korisnike priredbom i darovima. Zamislite koliko je truda uloženo i koliko je lijepih osjećaja tu stvoreno.
Potrebna je veća izloženost dobrim sadržajima. Ponude ima, na internetu, na pojedinim programima. Naprimjer emisija Super nanny koja roditeljima čija djeca pokazuju probleme u ponašanju nudi konkretne tehnike, što bi mnogima pomoglo, ali na našim programima se ne prikazuje. Atraktivan bi mogao biti recimo reality show, kao Big brother koji se izrazito dobro može iskoristiti za usmjeravanje na zajedništvo da se dođe do cilja. Toga je možda bilo na početku, no kasnije su neke druge stvari došle u prvi plan. Zašto? Jer donose profit.
Osim prepuštanja modeliranju, što se još može?
– Danas uz medije i sve te izazove suvremene tehnologije mislim da roditelji imaju puno puno teži posao… jer stvara se ovisnost. Roditelji sami daju djeci mobitel. Ako roditelji i društvo pomognu mladima da usvoje prave vrijednosti i imaju svoj stav, mladi će biti svoj najveći zaštitnik. U tom slučaju neće ići na stranice gdje se govori o bulimiji, ili gdje je pornografija, gdje je nešto „scary“, ili se neće dogovarati s osobama koje ne poznaju. Često je u središtu „challenge“ koji stavlja djecu pod pritisak da sebi ili drugome učine nešto loše. Ti izazovi su strašno opasni jer pozivaju na dovođenje u životne opasnosti. Uglavnom, tu smo svi kao roditelji na jako skliskom terenu i moramo imati dobar kontakt i komunikaciju s djetetom.
Da bi jednom izgradili kvalitetno društvo, kako još mlade usmjeravati?
– U školama je trenutno izuzetno važno da bude dovoljno stručnih suradnika jer oni mogu, vezano za sve o čemu smo razgovarali, pomoći i učenicima i roditeljima i učiteljima. Dobro bi bilo otkloniti i strašan pritisak koji učitelji imaju zbog ocjenjivanja. Brojne zemlje imaju postotke, neke slova; kod nas ispada da se uči zbog ocjena a ne zbog znanja i tu na moralnoj razini ne znam kakve poruke onda djeca dobivaju. Šire, možda manje senzacionalističke teme, a više tema i sadržaja koji nude prave vrijednosti. Teško je za to se izboriti, ali ne smije se odustati.
© Baščovjek.hr, 1. rujna 2022.
